Don Ivo Stjepcevic

LASTVA

HISTORISKI PREGLED

Na sjeverozapadnoj strani poluotokaVrmca, koji djeleci se od lovcenskog masiva sedlom nazvanim Trojica, rastavlja unutarnji bokokotorski zaljev u dva djela, smjestila se opcina Lastva. Lastva lezi između: Tivta, Bogdasica, Prcanja, Stoliva, Lepetana i Vecebrda i djeli se u gornju i donju. Politicke granice su vrlo starog datuma. Uglavnom su ocrtane u odredbi kotorskog statuta „De damnificatis extra civitatem“, vjerovatno iz prve polovice 14. stoljeca. Po istoj su stanovnici Vecebrda imali strazariti od Bijelog pijeska   ( u Stolivu ) do rta Peregium ( u Lepetanima pred plavdom), pravo do brda; stanovnici Lastve i Jakalja od rta Peregium do potoka u Tivtu (Seljanovo).

Ime „Tivat“ koji nosi susjedna opcina, koja se uglavnom  sastoji od bivseg Crniplata i djelom od Tivta, po sacuvanim ispravama, obuhvacalo je prostor uz more, pocevsi negdje u Lepetanima, do ukljucno Pina, sa sjedistem u Donjoj Lastvi i djelom u Gornjoj Lastvi. Mozda se je ime u starije doba protezalo na citavu sjeverozapadnu obalu pocevsi od Veriga. Lokalni nazivi, Plek, Jakalj, Kulinobrdo, Pijavica, Grasovopolje, Vruljina, Bujkovdo, Srkoc, Sv. Rok, navedeni u ispravama u Tivtu, nalaze se u Donjoj Lastvi. Usled cega je nastalo ovo zanimljivo pomjestanje, odnosno ogranicenje naziva Tivat, ne moze se pouzdano kazati. Mozda je u tomu uzrok, sto su poglavito iseljenici iz Gornje Lastve naselili Donju Lastvu i tim donijeli sobom ime.

Geografski smjestaj, blaga klima, bujna vegetacija i obilje vode cinili su podrucije bivseg Tivta, Lastve i Pasiglava od vajkada podesnim za ljudsko naselje. Starosjedioci bijahu Iliri, pomijesani kasnije Grcima i Romanima.

Don Ivo Stjepcevic - LASTVA

Bokeska stamparija Kotor 1934.

Reprint izdanje knjige LASTVA

„Gospa od Skrpjela“ - Perast

„Mar & Mar“ – Donja Lastva

1997.

CRKVA

Među skladnim kamenim kucama na pjeni od mora istice se zvonik zupne crkve. U Donjoj Lastvi  obitelj Bolica 1551 godine sagradila je kapelicu Sv. Roka na svom imanju. Kasnije je ta kapelica presla u juspatronat sa obitelji Bolica na obitelj Buca.

Na temeljima Bolicine kapele Donjolastovljani, koji se naselise u XIX stoljecu iz Gornje Lastve, sagradise crkvu Svetog Roka na kojoj pise :

BOZIJOM POMOCI

DONJI LASTOVLJANI

POTOMCIMA ZA NACELO

DA SLOGOM RASTU I MALE STVARI

GRADNJA ZAPOCETA 27. SRPNJA 1885.

DOVRSENA 31. SVIBNJA 1886.

Sv. Roko (1295.-1327.)

Sveti Roko rođen je 1295.god. u Montepellieru, u južnoj Francuskoj. Otac mu je bio grof, potomak francuskih Križara. No unatoč položaju i bogatstvu njegovi roditelji nisu mogli imati djecu. Prema najstarijem životopisu Sv.Roka, molili su se i zavjetovali te su dobili sina. U ranoj mladosti na njega je najviše utjecala majka.

Prije nego je navršio 20 godina, ostao je bez roditelja. Prodao je obiteljska dobra, a novac podijelio siromasima. Zatim se, i sam siromah, uputio na hodočašće u Rim. Na putu se zaustavio u Acquapendenteu, gdje je pomagao oboljelima od kuge, a uz Božju pomoć učinio je i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Sljedeća postaja njegovog puta bila je Cesena, a zatim Rim gdje se zadržao tri godine. Pri povratku u domovinu zaustavio se u Riminiju, Novari i Piacenzi, pomažući bolesnima i nemoćnima. Dok je bio u Piacenzi i sam je obolio od kuge te je bio prognan iz grada. Otišao je u obližnju šumu, gdje se hranio biljem da bi preživio, uzdajući se u Božju providnost. Prema legendi, dok je bolovao svaki dan mu je dolazio pas noseći kruh. Roko nije znao kako da nahrani psa pa je napravio ranu na nozi iz koje tekla krv. Dok je bolovao na njega je naišao plemić Gottardo Pallasrelli. Tijekom razgovora Roko je na njega ostavio dubok dojam te se on, inače čovjek ne baš duboke vjere, obratio te prihvatio Roka i njegovao ga dok nije ozdravio. Pošto je ozdravio, Roko je nastavio put prema svom rodnom gradu. Iscrpljen od teške bolesti bio je potpuno izobličen te ga sugrađani nisu mogli prepoznati. Smatrajući ga sumnjivcem bacili su ga u zatvor. Tamo je proveo pet godina i još jednom obolio od kuge. Na samrti, svećeniku koji mu je došao podijeliti sakramente, otkrio je svoj identitet. Preminuo je 16.8.1327.

Najranije štovanje Sv.Roka potječe iz okolice Montpelliera 1420.god., gdje se i najviše uvriježilo. Odatle se brzo proširilo u sjevernu Italiju, osobito Bresciju i Piacenzu. U Veneciji je za vrijeme kuge 1477. osnovana bratovština Sv.Roka, a u Rimu 1499. koja je na Ripeti sagradila crkvu svome zaštitniku. Crkva je za vrijeme kuge 1522., 1527. i 1530.god. bila utočište brojnim bolesnicima. Širenju svečevog štovanja najviše su doprinijeli franjevci i kapucini. Papa Grgur XIII. unio ga je u Rimski martirologij, što je poslije potvrdio i papa Urban VIII.

Postuje se kao zaštitnik oboljelih od gube, kuge, kolere i općenito zaraznih bolesti, invalida, kirurga, a zaziva se i u pomoć protiv bolesti domaćih životinja.

Zastitnik Donje Lastve slavi se 16. VIII

SKOLSTVO

Austrija je donijela Zakon o skolstvu 1869 godine, a pokrajna Dalmacija 1871 godine po kojemu su bila duzna sva djeca pohađati skolu. Lastva dobija nove skolske prostorije 1870 godine .

Opcina Lastva je 1889 godine sazidala je u centru Donje Lastve novu skolsku zgradu vrlo funkcionalnu i suvremenu za ono doba. Iznad skolskih vrata i danas stoji natpis :

PRIGODOM PEDESETOGODISNJICE VLADANJA NJEGOVOG VELICANSTVA KRALJA FRANJA JOSIPA I 1848 – 1898 PODIZE OPCINA OVU KUCU ZA UCIONICU

Skola je u toj kuci funkcionisala do zemljotresa 1979 godne kada je zatvorena. Nakon rekonstrukcije kuce i adaptacije  otvorena je  cafe gallery MAR & MAR 17. VII.  1991 godine.