U KOTORU, MAJA

„Ća je život vengo fantažija“- pjevao je Oliver u vremenu nevremena, u nevremenu bezvremena.

U neverama  ljudskog bespameća,  bonaca Bokeška bi jedno mjesto.

Znak pored puta,  galeb na parapetu,  ukoliko ga nije uplašila tutnjava sa Novske strane,  odakle su vapori vazda klizili  I fišćali  s Mamule, pričaju kapetani.

Tih  90- etih ni  vapora ni kapetana.

Nekakve čudne krntije odakle  je još čudnije grmjelo posred zaliva. Zašto, na Koga, do Koga, kuda, kome –zbog rata na brata?

A zbog mira I oproštaja, Mar.

Kafe galerija ili neko još ljepše reče Art kafe,  za prkos I praštanje, za ponos  I bezgrijeh,  za oči u oči, obraz I istinu, za hrabrost I veličinu, za maslinu I svijeću, zvona  I  za -kafano pij kada it zvoni za sve stolove nakon racije, prebrojavanja.

Prijatelji stari gdje ste da se u Mar & Mar-u ponovo nađemo?

Karoca gre da  stigne poslije strašnog suda na piće sa dna  duše na dnu Donje Lastve.

More s modrim uznesenjem do same tarace kad izlazi I zalazi sunce, kada se na kišu sprema,  kad munje srebrom cijepaju nebo, đe veslo samo budi ribe u tišini koja se I vidi ne samo čuje na ovom mjestu.

Ovdje,  gdje ljudi prepoznaju merlo I likere, školjke I rogač, lavandu I svice, đe se krsti sa  tri I četiri prsta a I ne  mora,  I đe arija s gore do mora se spušta bez pitanja da  zamjesečari.

Mar & Mar - slikom uokviren, riječju potvrđen, notom raskvašen, vinom okađen, za prijatelja , putnika I namjernika, za domaćeg I stranca, za dobro I dobre pjevali ili ne, stizali   u veljači ili februaru vozom ili vlakom, samo sa  sluhom  za onu treperavu žicu na kojoj se  ovdje svira iz ge dura iz svih glasova, ili šoto voće,  ali najrazumljivijim jezikom na svijetu što se ljubav zove.

„Šaka suza, vreća smija,  ća je život vengo fantažija“....

Dubravka Jovanović

Pjesnikinja